Povod Vašem gostovanju je obilježavanje 150. obljetnice Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja u župnoj crkvi svetoga Petra i Pavla u subotu, 2. ožujka 2019. godine s početkom u 18.00 sati.
Iskrene čestitke na obljetnici.Kako je kanite obilježiti?
Jubilarnu smo godinu svečano otvorili 16. rujna prošle godine u kući matici u Mariboru, a trajat će do 16. rujna 2019. godine. Jubilarna je godina veliki događaj za nas. Motreći prijeđeni put Družbe vjernosti koja je izdržala sve kušnje povijesti tražimo snagu za dobro što ga Bog želi po nama danas ostvariti. Tijekom jubileja predviđeno je puno zajedničkih okupljanja: od susreta redovničkog podmlatka, odgajateljica, te provincijskih predstojnica s Vrhovnom upravom iz Rima. Svi ti događaji usmjereni su prema istinskoj obnovi, propitkivanju i provjeri našeg stila života kao “školskih sestara” koje je Bog postavio u Crkvu, u franjevačku obitelj I u svijet.
Središnja proslava jubileja bit će 7. rujna 2019. godine u Mariborskoj katedrali sv. Ivana Krstitelja. A dan ranije, 6. rujna 2019. godine u Zagrebu ćemo imati simpozij na kojemu će 150- godišnja povijest biti osvijetljena novim korisnim informacijama za produbljeno upoznavanje naših izvora, samobitnosti i duhovne baštine Družbe.
Otkada djelujete u Hercegovini i kojoj Družbi pripadate?
Pripadam Družbi Školskih sestara franjevki Krista Kralja koja ima svoje sjedište u Rimu, a nastala je prije 150 godina, točnije 13. rujna 1869. godine, a u Hercegovini školske sestre franjevke djeluju od 1899. godine. U organizacijskom smislu, Družbu tvore devet pokrajina ili provincija i Rimska regija. Sestre su prisutne na četiri kontinenta, u 14 zemalja svjedočeći u različitim vrstama apostolate.
Gdje je sve počelo?
Naša redovnička obitelj osnovana je u Mariboru premda svoje korijene ima u Družbi Školskih sestara iz Graza (Austrija), utemeljenoj četvrt stoljeća ranije (s. Franciska Lampel).
Sestre iz Graza otvorile su podružnicu u Mariboru koja se osamostalila, odnosno odijelila od kuće matice u Grazu i postala kućom maticom nove Družbe. Utemeljiteljica nove Družbe s. margareta, imenovana je 13. srpnja 1869. godine prvom vrhovnom predstojnicom. Ideji osamostaljenja vodila ju je sućut prema siromašnoj i zapuštenoj djeci i misao da će sestre tako bolje odgovoriti povijesnim okolnostima i potrebama svoga naroda. Franjevački duh služenja očitovao se u skrbi za kršćanski odgoj I obrazovanje, posebice ženske mladeži iz najsiromašnijih društvenih slojeva, u vrijeme kad drugi nisu marili za njihov odgoj i obrazovanje (u državnim ustanovama se skupo plaćala školarina).Budući da je odgojno- obrazovnom radu u tom početnom razdoblju Družbe dana prednost nastao je naziv Školske sestre franjevke.
Kada su sestre stigle u Mostar?
Prva podružnica mariborske Družbe Školskih sestara izvan slovenskih krajeva otvorena je u Mostaru na što smo posebno ponosne. Bilo je to točno prije 120 godina, 1899. godine,kada je tadašnji mostarski biskup fra Paškal Buconjić pozvao sestre iz Maribora da preuzmu skrb za djecu u ženskom sirotištu koje je on tek bio otvorio. Prve dvije sestre: s. Rafaela Kovačić i s. Benedikta Zupančić došle su u Mostar, 1. kolovoza 1899. godine, ali u kolektivnom pamćenju zajednice kao prve “mostarske” sestre su držane s. Gertruda Neuwirth s Štefanija Detiček koje su cijeli život ostale u Hercegovini i s. Inocencija Ozmec dugi niz godina. Poslije dolaska prvih sestara iz Maribora brzo se javljaju I domaće djevojke za kandidatice (prva među njima bila je naša pok. S. Jeronima Buntić). Zahvaljujući velikodušnom biskupu Buconjiću otvorene su i nove podružnice. Hercegovačke sestre su u organizacijskom smislu bile povezane I ovisne o kući matici u Mariboru. Kandidatice su išle u Maribor stjecati prvu redovničku formaciju, a 1923. u Mostaru je osnovan novicijat. Devet godina poslije (1932.) ustanovljena je i vlastita Provincija posvećena Svetoj Obitelji, također sa sjedištem u Mostaru.
Tako je za našu Provinciju 2019. godine- godina dvostrukog jubileja: slavimo 150. godina utemeljenja Družbe i 120 obljwetnicu dolaska sestara u Hercegovinu i djelovanja u ovoj mjesnoj crkvi.
O komu su skrbile?
Početni oblik djelovanja Provincije Svete Obitelji bio je rad u sirotištu I u pučkim školama. Vrijeme između dva svjetska rata vrijeme je procvata i rasta ove redovničke obitelji. Sestre otvaraju više redovničkih kuća, dječjih zabavišta i ženskih stručnih škola. Proširuju djelatnosti te djeluju u bolnici, a radile su i u kućanstvu nekih crkvenih ustanova. Dolaskom komunističke vlasti naglo je zaustavljen rad i rast provincije Svete Obitelji. Sestrama je oduzeto pravo baviti se odgojno- obrazovnim radom. Podržavljene su škole, oduzete kuće, zabavišta i internati.Sustavni progon i uništavanje očitovali su se i kroz zatvorenje i mučenje mnogih sestara…
Djelatnosti u školama i drugim ustanovama u kojima su se do tada sestre nalazile i ostvarivale smisao postojanja, odjednom su iščezle.Ostale su i bez krova i bez kruha. Pa ipak, nisu izgubile vjernost idealima i pouzdanje u Boga pokazujući sposobnost i elastičnost koja razlučuje bitno od nebitnoga. Nastavile su živjeti i svjedočiti u novim okolnostima. Budući da se gotovo nigdje nisu smjele pojavljivati u redovničkom odijelu, prihvatili su u početku, djelovanje u građanskom. Putovi su ih vodili novim načinima služenja. Sestre djeluju u župnom apostolatu kao sakristanke, orguljašice, katehistice i domaćice, rade u bolnicama i staračkim domovima, u domovima za djecu s posebnim potrebama. Odgovarajući potrebama ljudi svoga vremena sestre su slijedile selilački usud svoga naroda odlaskom u inozemstvo i djelujući među Hrvatima koji su bili prisiljeni napustiti Domovinu u potrazi za kruhom ili zbog političkih razloga.
Kako se zajednica školskih sestara održala tijekom Domovinskoga rata?
Domovinski rat vođen u BiH ostavio je vidne tragove u našoj Provinciji. 1992. godine spaljen je i do temelja uništen samostan u Bijelom Polju, koji je imao osobito mjesto u zajednici. Počeci samostana sežu u daleku 1910., u vrijeme naših mostarskih početaka, kada je na ovoj podružnici otvorena osnovna škola za potrebe djevojčica iz mostarskoga sirotišta. Zakonom o nacionalizaciji (1949.) oduzete su sve kuće osim ove koja je ostala “krov nad glavom” za cijelu Provinciju. Gotovo 50-tak godina nakon II. Svjetskog rata ovaj je samostan bio duhovno središte I kuća u kojoj je živjela gotovo trećina Provincije. Tu je bio novicijat, sjedište provincijske uprave, kuća u kojoj su starije sestre mogle mirno provoditi svoje dane. Stoga je sestrama najteže palo napuštanje ovoga samostana. Većina prognanih sestara smjestila se u Baškoj Vodi, I u nekoliko kuća u Hercegovini koje su zajednici stavili na raspolaganje dobri ljudi ili ih je provincijalna uprava unajmila za smještaj. Tako su privremeno formirane zajednice u Trebižatu, Tihaljini, Grudama, Međugorju i Mostaru (na Đikovini). Za sve njih konačno se pronašao smještaj zahvaljujući izgradnji samostana u Međugorju, te obnovi nekadašnje kuće u Mostaru (Franjevačka 88) koja je vraćena zajednici nakon gotovo pedeset godina.
Božjom providnošću koja se očitovala u velikodušnoj solidarnosti mnogih dobročinitelja iu Bijelom Polju je sagrađen novi samostan i 2005. godine sestre su se vratile, rekla bih, na svoje izvore. Ponovno su dobile molitveni i radni proctor, kuću za odgoj redovničkog podmlatka, oazu mira za bolesne i nemoćne…
Sadašnjost zajednice. Interes mladih djevojaka za duhovna zvanja?
Promjene nastupile nakon Domovinskoga rata ponovno su sestrama otvorile mogućnost da se posvete djelatnostima koje su bile bliže njihovoj izvornoj karizmi tako da su sestre ponovno intezivnije angažirane u rad na odgojno- obrazovnom području: od predškolskog do visokoškolskog uzrasta. U vlasništvu provincije imamo i tri dječja vrtića: Sveti Franjo u Kiseljaku, Sveta Klara u Bijelom Polju i Bukovica kod Tomislavgrada. U Bijelom polju je i duhovni centar Biskup fra Paškal Buconjić, a u Mostaru imamo internat za studentice. S mladeži radimo u vidu odgojno- molitvenih seminara. Sestre rade i u ustanovi Majčino selo u Međugorju, a nekoliko ih je angažirano u pomoći djevojkama trudnicama I djeci žrtvama obiteljskog nasilja. Prisutne smo i u drugim područjima socijalne skrbi, zdravstvenog i karitativnog djelovanja kao I u radijskom, vjerskom program i drugim medijima.
Danas provincija Svete Obitelji broji 204 sestre od čega 17 privremeno zavjetovanih. Sestre naše provincije (koja je samo jedna od deset organizacijskih jedinica Družbe) djeluje u Hercegovini, Bosni, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Sjedinjenim Državama, a jedna sestra djeluje kao misionarka u DR Kongo sa sestrama Splitske Provincije. Bog nam je darežljiv pa i u početnom odgoju ima četiri djevojke: dvije novakinje i dvije kandidatice, koje se kroz sakramentalni život i molitvu, rad i duhovno vodstvo te proučavanje povijesne baštine I karizme naše zajednice priprema za redovnički život.
Za nas je bitno: iz ljubavi za Isusa Krista živjeti u jedinstvu s cijelom crkvom, živjeti iz molitve, sakramenta i svojih zavjeta. To će onda zračiti iz nas i druge privlačiti.
Općenito manjak interesa mladih za duhovni poziv kompleksno je društveno pitanje i stvar javnoga mnijenja u kojem se na razne načine veliča potrošački, individualistički i relativistički mentalitet u kojemu je sve dopušteno(vrijede samo užitak, moć , novac), iščezava osjećaj za grijeh, krijepost i osobnu odgovornost. Redovnički poziv shvaća se kao odricanje ili život bez, umjesto kao odabir slobode za posluh, za služenje, za vjeru, za navještaj boljega Božjega svijeta.
Hoćete li pozvati naše slušatelje i sugrađane na koncert?
Svakako. Dođite u crkvu svetoga Petra i Pavla, i sestre će vam podariti nesvakidašnji glazbeni ugođaj. Svojom nazočnošću iskažite poštovanje prema sestrama i molitvom zahvalimo dragom Bogu za njihovu jednostavnu prisutnost, za svaku žrtvu i svako dobro koje su školske sestre franjevke učinile tijekom stoljeća i pol svoga djelovanja diljem svijeta.Molimo Boga da nam blagoslovi budućnost kako bi i nadalje mogle vjerodostojno svjedočiti Kristovo Kraljevstvo i donositi Njegovu ljubav i dobrotu svima kojima služimo.
Hvala lijepa na gostovanju.
Razgovarala: Ana-Marija Dedić
Foto : Ivan Raguž
AUDIO: Provincijska predstojnica s.m. Zdenka Kozina
