Znate li da su sretniji oni ljudi koji učestalo slušaju glazbu?

Zašto uglavnom ostajemo vjerni glazbi na koju se “navučemo” u mladosti? Što su to glazbene emocije? Slušamo li ono što je jednostavnije ili nam koncentracija previše bježi kada mozak čuje nešto što je kompleksno? Imamo li problem s usmjeravanjem pažnje i multitaskingom zbog “tehnoloških olakšica” ili nam je to zapravo nedostatak?