Događaj koji je obilježio prošlu 2023. godinu, dogodio se uoči svetkovine Petrov dana 29. 6. 2023. svečano je završena i blagoslovljena Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru. Ovaj događaj je i tema petnaeste emisije religijske kulture „Živi mostovi“ koju uređuje i vodi mr. sc. Zoran Zekić. Završeni su vanjski i unutrašnji radovi, kao i novi oltar, koji je svečano blagoslovio biskup dr. Petar Palić, upravitelj Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije uz provincijala Hercegovačke franjevačke provincije dr. Joze Grbeša i mnoštvo svećenika i vjernika.
Mostarski je samostan preživio prve turske nalete. Tako se Samostan spominje oko 1515. godine u spisima Franjevačkoga reda, u službenom izvješću generala Reda generalnom kapitalu održanom 1516. godine ili 1517. godine, kao i u turskim spisima koje je objavio Dominik Mandić. 1538. godine, mostarski su franjevci dobili „ferman“ da im se ne smije naplaćivati carina na odijelo koje uvoze za svoje potrebe.
Konačno ove godine u lipnju 2023. godine Crkva i Samostan su završeni sa obnovom. Inače, sve je u Domovinskom ratu 1992. godine, bilo brutalno srušeno i spaljeno, neprijateljske granate su ga u potpunosti uništile tako da se nije imalo što obnoviti, nego iznova graditi. Danas ipak je izniknuo iz pepela sa zvonikom od 107 metara i prelijepom crkvom i samostanom, knjižnicom i arheološkim muzejom, na ponos svih građana Mostara, Hercegovine i Bosne i Hercegovine.
Hercegovina pada pod Osmanlije 20 godina nakon Bosne, kralj Stjepan Tomaš je ubijen u Jajcu 1462., a Hercegovina pada 1482. godine. Povjesničar o. fra Luka Wadding tvrdi da je u Mostaru morao postojati franjevački samostan u prvoj ili najkasnije početkom druge polovice 15. Stoljeća. Tu je i molba hercega Stjepana Kosače napuljskom kralju Alfonzu I. Aragonskom da u ove krajeve pošalje franjevce kako bi uzdržali pravovjernost rimokatoličke vjere. Nakon turske okupacije 1538. godine, mostarski franjevci šalju sultanu u Carigrad svoga posebnoga izaslanika da bi dobili dopuštenje uvoziti bez carine robu iz Italije preko Makarske za sebe i ostale fratre u Bosni.
Ipak, brojne su bile teškoće za kršćane u ovom povijesnom razdoblju, ali da idemo do 19. stoljeća kada je Fra Rafo Barišić imenovan vikarom za novoosnovano područje Hercegovine i postaje prvi biskup. Unatoč opiranju, u mjesecu listopadu 1846. godine sam Ali paša Rizvanbegović u Mostaru od imama Hamet age Gjikića kupi Vukodol i preproda ga biskupu za gradnju kuće. U Mostar stiže biskup fra Rafo Barišić 3. lipnja 1851. godine.
Fra Rafo Barišić, od Omer Paši Latasu, vrhovnom zapovjedniku oružanih turskih četa, upućuje molbu za izgradnju katoličke crkve u Mostaru. Molba je pozitivno riješena 29. svibnja 1862. godine., ne samo da je dobio ferman za gradnju crkve, već i prostrano zemljište na rastoku rječice Radobolje pri njenom ušću u rijeku Neretvu. Sam car iz Carigrada Abdul Asiz za gradnju nove crkve daruje 2.500 forinti. Kreću radovi i za pet godina je crkva pokrivena, a zvona konačno stavljena tek 1927. godine.
Prvi svjetski rat, pogibelji na raznim bojišnicama, zarazne bolesti velika glas 1916/17. Drugi svjetski rat, još veća katastrofa, ubijeno 66 fratara, mnoštvo vjernika, a 14. Veljače 1945. Godine izvedeno u Mostaru 7 fratara i ubijeno i bačeno u Neretvu. Domovinski rat, opet nova stradanja i rušenje crkve do temelja, u noći 9. na 10. svibnja 1992. godine, spaljena u potpunosti.
Kreće izgradnja nove crkve, jer se više nije imao što rekonstruirati, i za Božić 1995. prva Polnoćka u novoj kripti. Gradilo se dalje, toranj sa vidikovcem visok 107,2 metra, popratni sadržaji, parking „Campanela“, Studenski dom Dompes, pastoralni rad i brojno drugo, na dobrobit svih građana Mostara, turista i hodočasnika, te cijelog naroda.
AUDIO: mr. sc. Zoran Zekić
