Svi mi nešto očekujemo i nečemu se nadamo. Netko ima strah od nezaposlenosti i siromaštva, netko od bolesti i sigurnosti za vlastiti život, netko treći hoće li upisati željeni studij na fakultetu…, tema je četrdeset treće emisije iz religijske kulture „Živi mostovi“ urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića.
Svi nešto očekujemo od budućnosti. Imamo nadu u bolju budućnost i ona nam pomaže u teškoćama sadašnjosti. Neki će reći da „nada umire zadnja“ i kad umre nada, umire i sam čovjek. Različita su očekivanja budućnosti od onih utopijskih, znanstveno-fantastičnih, apokaliptičnih do znanstvenih, ateističkih ili do religioznih očekivanja.
Neki šire utopiju i iluziju kroz pesimizam i mračne prognoze. Prva poznata utopija je Platonova država u kojoj on opisuje idealnu sliku sretnog društva u zamišljenoj budućoj državi. Thomas More u svom romanu u utopiji također opisuje buduću državu bez privatnog vlasništva, bez bogatih i siromašnih. Smisao života ljudi nalaze u njegovanju kulture, promiču glazbu i jezik, dok u hramovima cvjeta vjera i tolerancija. Osim tih optimističnih promišljanja postoje i pesimistične utopije poput Orwellove „Životinjske farme“. Riječ utopija dolazi od grčke riječi a znači mjesto kojeg nigdje nema, što znači ono što je još neostvareno ali je zamišljeno.
Za razliku od tako idealnog društvenog poretka, imamo i apokaliptična očekivanja budućnosti koja se temelje na biblijskim tekstovima. Apokaliptika je književna vrsta koja nastoji pomoću metafora i slika mitološkog jezika dati odgovore na temeljna ljudska pitanja o smislu života i budućnosti čovječanstva. Dolazi od grčke riječi „apokalipsis“ što znači objava ili otkrivenje.
U sklopu teologije postoji dio Eshatologije koja govori o čovjekovoj apsolutnoj budućnosti i posljednjim stvarima. Čovjek živi u vremenu, a u vremenu se stalno mijenja lice cijeloga svijeta. Vrijeme čini naše postojanje stvari na zemlji i u svemiru – privremeni. S protokom vremena stvari se troše i živa bića stare. Vrijeme i prostor usko su povezani i moramo ih prihvatiti. Možemo uvesti i Einsteinovu teoriju relativnosti, ali vrijeme i prostor u svom kratkom životu možemo jedino prihvatiti a uzalud mu se suprotstavljati. Jedan mudar čovjek reče „Vrijeme je dobar liječnik ali loš kozmetičar“.
Razlikujemo mehaničko vrijeme koji se sastoji od slijeda trenutaka i mjeri se satom, ali postoji i doživljeno vrijeme koje se tiče našeg života. Iskusili smo da nam neki trenutci ne traju jednako. Kad nam je teško sekunde su nam kao sati ili dani, a kad nam je ugodno i lijepo, sati prelete u trenutku. Tu je i ono pitanje teško razumljivog ‘što je vječnosti’.
Pitanje je kako da mi koji smo vremeniti prolaznici, kako da si zorno dočaramo vječnost? Vrijeme za nas ima neprocjenjivu vrijednost i nije čovjekovo vlasništvo. Gubljenje vremena je velik grijeh. Vrijeme nam je darovano od Boga kao najskuplji biser i povezano je sa spasenjem. Vječnost u pravom smislu riječi znači dokinuće vremena, a upravo se mi kršćani nadamo i vjerujemo životu vječnomu. Mi smo hodočasnici u ovom životu u prolaznom vremenu i prostoru prema vječnosti, a vječnost je Božji dar i plod je milosti našeg odnosa prema Bogu i vječnosti. Čovjekovo spasenje događa se u vremenu a dovršava u vječnosti.
Poslušaj cijeli razgovor na službenom YouTube kanalu radija Mostarska panorama
Urednica programa: Ana-Marija Dedić
Urednik emisije i voditelj: Zoran Zekić
Tonska realizacija: Ivan Raguž
Produkcija: Radio Mostarska panorama, Mostar, 27. srpanj 2024. godine.
88, 1 FM-Radio koji Vas sluša!
STREAM : glasmostara.usermailchannel.com
https://www.facebook.com/mostarska.panorama/
https://www.instagram.com/mostarskapanorama_88.1_fm/
