Nakon Božića i Nove godine, pored obiteljskih prijateljevanja i druženja, bile su bogate i trpeze pa nakon što su prošle, mnogi govore kako su dobili koji kilogram više i kako će sada na detoksikaciju ili dijetu, a nedavno je izašla knjiga „Što je Isus jeo?“, te na tom tragu i promišljamo u 66. emisiji iz religijske kulture „Živi mostovi“ urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića.
Znanstvenica i specijalistica medicinske biokemije Slavica Dodig, objavila je nedavno knjigu „Što je Isus jeo?“, kao izvrsno štivo za promišljanje o zdravoj i uravnoteženoj prehrani koja je danas u jednom fokusu, ne samo nutricionizma, nego i stila života. Zapadni svijet, koji je na temelju rimske hedonističke kulture, koja pretendira užitak u tjelesnim zadovoljstvima, posebice izražena po pitanju hrane i pića. Mnogi ističu vrijeme poslije blagdana kao vrijeme u kojem će se vratiti na stari ritam, prije svega rada, treniranja ili slabije prehrane, što je ujedno i motiv za povezivanje sa starim vremenima i pitanjem što i kako se jelo i pilo u stara vremena.
Prema ovoj knjizi, prema paleontološkim i arheološkim istraživanjima, u Jordanskoj dolini, primjerice grad Jerihon, kao jedno najstarije poznato svjetsko naselje, nalazimo kontinuitet života još od vremena od 9. stoljeća prije Krista. Već davno su tamo rasle žitarice pir i dvoredni ječam, a od mahunarki leća, grašak, bob i slanutak. Iz priče o Ezavu i Jakovu spominje se „crveno varivo“, što je očito bila leća, i vidimo da su se već tada kuhale čorbe i juhe. Budući su imali dosta mlijeka, pravili su i proizvode od mlijeka, kao sir, kiselo mlijeko, maslac i vrhnje. Spominje se i kruh, s tim da su siromašnije obitelji jele ječmeni kruh, a bogatiji pšenični. U Bibliji se ne spominje puno ljekovito bilje, jer je tada bilo takvo vjerovanje da je Bog taj koji liječi, ali se ipak znalo za čajeve od metvice i timjana koje su radili u vodi, ali budući se tako lako kvari, počeli su to raditi u vinu ili octu, jer su tako bili dugotrajniji za uporabu. U zdravstvene svrhe se koristilo maslinovo i ricinusovo ulje te mirisna ulja kako i riblja mast. Tu su i smole stabala tamjana i mira.
U Isusovo vrijeme ljudi su imali tri obroka. Za doručak se jelo ono što je preostalo od večere kao što je sir, vrhnje, kiselo mlijeko, kruh i obvezno šaka grožđica. Ručak nije bio kao kod nas danas, jer su radili u polju ili na zanatima, tako da su samo jeli brzo kruh umočen u maslinovo ulje i češnjak ili luk. Ne zaboravimo da u Starom zavjetu i piše kako se pravio kruh. Naime prorok Ezekijel piše u 7. stoljeću prije Krista, kao se kruh pravio na način da se uzme šaka pšenice, ječma, boba, leće, prosa i raži, stavi se to u jednu posudu i od toga se pripravi kruh. Bob i leća su mahunarke koje su bogate proteinima. Leća ima 27 posto proteina a ostao su ugljikohidrati i minerali. Tako su imali „integralni kruh“ kakav i mi danas tražimo po pekarama, a izbjegavamo bijelo brašno i bijeli kruh. Navečer su jeli pravi obrok. Žene su kuhale juhe od povrća ili variva od mahunarki, a samo su subotom dodavali meso. Kroz tjedan se rijetko jelo meso ili se uopće nije konzumiralo, i nije svatko mogao dobiti komad.
Kada su u pitanju pića, pilo se vino i „opojna pića“. U Jerihonu su pronađene posude u kojima se pravilo pivo. Oni nisu imali hmelj ali su pravili pivo od ječma i pili su ga siromašniji ljudi, a bilo je i zamjena za pitku vodu. Vino se i tada rijedilo vodom. U Bibliji iz Isusovog vremena imamo dosta prispodoba ili primjera koji su povezani sa hranom, blagovanjem i gozbom. Na kraju, u Euharistiji se zbog Posljednje večere i Velikog četvrtka uzima upravo kruh i vino.
Kada sve pogledamo, od starih civilizacija i hebrejske tradicije, preko rimskih gozbi i do naših dana, možda bolje možemo shvatiti vrijednost posta i hrane, ali i opasnost koju ona može donijeti ako se pretjeruje. Zbog toga ona zapovijed „Umjerenost u jelu i piću“ ima itekako svoje uporište. U konačnici „hrana je lijek“ a vidimo da danas, nezdrava ili loša „hrana je bolest“.
