Početak veljače, obilježen je tužnom 80. obljetnicom stradavanja 66 fratara na čelu sa provincijalom fra Leom Petrovićem u Hercegovini, što je i tema 73. emisije iz religijske kulture „Živi Mostovi“ urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića.
Najprije je 7. veljače održana prigodna komemoracija i misa zadušnica na Širokom Brijegu koju je predvodio biskup Petar Palić, Mostarsako-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, dok je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš predvodio procesiju na Širokom kao i mise zadušnice najprije u Međugorju na Stepinčevo 10. veljače, pa 14. veljače na Valentinovo u Franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Tužne obljetnice su se prisjetile sve župe, a misa zadušnica je slavljena i u zagrebačkoj Dubravi, u samostanskoj crkvi Bezgrešnog začeća BD Marije, vikar fra Ante Bekavac u koncelebraciji sa drugim svećenicima.
Nadnevak 7. veljače je posebno tužan u memoriji katolika i Hrvata zapadne Hercegovine jer je taj dan u popodnevnim satima, negdje od 16 sati pa kroz sat i pol, iz samostana izvedeno, ispitivano i ubijeno 12 fratara širokobriješke Katoličke crkve. Ubijeni su metkom u potiljak, a tijela su zapaljena u skloništu koje je bilo namijenjeno za bijeg od bombardiranja. Kako u podrumu nije bilo kisika, tijela su samo nagorjela, i kasnije kada su sahranjena te poslije ekshumirana, dokazano je na zemnim ostatcima i lubanjama, strijeljanje u potiljak što su mještani i svjedoci odavno znali. Zbog toga je i pokrenut postupak vicepostalature za postupak mučeništva fra Lea Petrovića i 65 subraće. Osim Širokog Brijega tu su svećenici iz Posušja, Čitluka, Međugorja, Ljubuškog, Gruda, te zapadnih župa do Imotskog i samog Mostara.
Ovom prigodom biskup mons. Petar Palić je kazao kako su franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri. Dodao je kako uz ovih 66 fratara sve skupa ubijeno 160 katoličkih svećenika, inkardiniranih u jednu od biskupija ili redovničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, te jednog njemačkog vojnog kapelana koji su stradali kao izravna ili neizravna žrtva ratnih događanja i poratnih komunističkih progna od 1941. do 1952. godine. Banjalučka biskupija je izgubila čak 41,93 % svojih svećenika, Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija 40 %, Hercegovačka franjevačka provincija 36,77 %, Franjevačka provincija Bosne srebrene 24,47 %, Sarajevska nadbiskupija 21,95 % i Trapisti 5 % svećenika.
Nadalje, tu su i brojni vjernici i katolički puk, proganjani ili ubijeni za vrijeme komunističkog sustava, a jedini je razlog bio što su bili članovi Katoličke crkve i hrvatskoga naroda. Zanimljivo je da od europskih gradova jedino Ljubljana i Zagreb nemaju spomenik žrtvama komunizma, a niti naš glavni grad. Dodatnu bol stvara i činjenica da nikada nitko nije odgovarao ni za jedan od ovih nasilnih zločina komunističkoga režima.
Provincijal fra Jozo Grbeš govoreći o ubojstvu hercegovačkih franjevaca na misi zadušnici u Međugorju i Mostaru posebice se osvrnuo na istinu koja se ne može ubiti i zatrti. Govorio je i o tome kako nam ti mučenici pokazuju put vjere kojim su hrabro kročili. Podnijeli su žrtvu sa svojim pukom i hrvatskim narodom.
„Blaženi čovjek, hrvatski nadbiskup Alojzije Stepinac koji je pogubljen prije 65 godina jednostavno je govorio istinu. Govorio je istinu moćnicima ovoga svijeta bez straha, uspravno, jasno, odmjereno, čestito“, kazao je fra Jozo i dodao kako nas uči da je istina jednako Bog. „Bolje je da me mrze zbog onoga što jesam, nego da me vole zbog onoga što ja nisam. To je Stepinčev put i njegovo svjedočanstvo”, poručio je provincijal.
Na ovu 80. obljetnicu, provincijal fra Jozo Grbeš predao je biskupu mons. Petru Paliću potrebnu građu i dokument kako bi se pokrenuo postupak za proglašenje mučenicima „Slugu božjih fra Andrije Topića i 49 braće, zavjetovanih redovnika Reda male braće“. Postupak je pokrenut još prije dvadeset godina kada je provincijal bio fra Slavko Soldo, dok je operativno vodio vicepostulator fra Miljeko Stojić, i drugi koji su prikupljali izjave svjedoka, zapise svjedočanstava i okolnosti stradanja te potrebnu povijesnu građu kao i same posmrtne ostatke. Uglavnom, rad na dokumentaciji je gotov, i uskoro bi se trebala objaviti i knjiga o mučeništvu sa njihovim životopisima na oko 1300 stranica.
Nakon mise zadušnice u Mostaru 14. veljače na Valentinovo, koji se slavi kao dan zaljubljenih, ali na žalost u Mostaru je taj dan sjećanja na krvave događaje, u dvorani ispod zvonika franjevačke crkve je izveden dramski prikaz o posljednjim trenutcima života pobijenih fratara. Riječ je fratrima: provincijal fra Leo Petrović, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernandin Smoljan, fra Grgo Vasilj, fra Kažimir Bebek i fra Nenad Pehar. Tog dana, iz samostana su izvedeni svezani i odvedeni u nepoznatom pravcu, prema izjavama svjedoka do Čekrka, prema Rodoču, gdje su strijeljani i bačeni u Neretvu, a tijela nikada nisu nađena niti je tko odgovarao za ove zločine.
