Izložba Milog Đukića „Ferdy & Durke u paklu palanke“ otvorena je večeras u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače,
Galerija Kraljice Katarine nastavlja niz impresivnih izložbi postavkom slikarskih ostvarenja nadarenog, polivalentnog stvaratelja, kreativca, pjesnika, redatelja, koproducenta, novinara, slikara, Milija Đukića.
Znakovitost izložbe slika „Ferdy & Durke u paklu palanke“ višeslojna je. Dualizam i dijalektika zapravo su potka same ideje izložbe koju autor u nazivu artikulira kao svojevrsni polaritet, opreku…
Na prvi pogled radovi Milija Đukića plijene pozornost? Slikarsko platno Milija Đukića poligon je za novi niz zanimljivih događaja, novi znak, novi suodnos, novu pozadinu, novu figuru, novu riječ, novu teksturu, novu boju, novu gestu….itd. Promatranjem nadalje očekujemo opet novo…jer to je potka konstrukcije Milijevog djela.
Naziv izložbe inačica je naslova romana Witolda Gombrowicza iz 1937 „Ferdydurke“. U opisu naslova stoji zapravo i nemogućnost adekvatnog prijevoda, tumačenja samog naziva književnog djela. Određene poveznice s Dadaizmom, nemušti dječji govor, riječ bez značenja više su nego očigledne. Infantilnost i nemogućnost odrastanja „sazrijevanja“ o kojoj Mili posredstvom svojih djela govori također su reference na Gombrowiczev roman. Milijeve slike rasterećene su od „estetizacije“ prikaza i odražavaju sukcesivnu posvećenost stvaralačkom procesu. Dublje promatranje djela odnosi se na „informiranosti“, više nego na vještinu izvedbe. Vještina izvedbe zamijenjena je nadasve jednostavnim i dovitljivim, pragmatičnim načinom prikaza pojedinog motiva, detalja slike.
Djela Milija Đukića predočena na izložbi Fredy & Durke nosioci su senzacija koje u promatraču mogu izazvati estetsko iskustvo. To estetsko iskazano je istinom.
Radovi Milija Đukića u tom smislu ponovno promatrani nude nam mogućnost estetskog u istinitosti sadašnjeg trenutka. (Dalibor Nikolić)
