U 64. emisiji iz religijske kulture „Živi Mostovi“ urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića se govorilo na temu „Čovjek kao polazište etičkog razmišljanja“. Riječ moral ili etika dolazi od latinske riječi „moris“ što znači običaj ili pravilo. Još koristimo hrvatsku riječ ćudoređe. To je skup pravila ili načela prema kojima se uređuju međuljudski odnosi, ujedno je i tema šezdeset druge emisije iz religijske kulture „Živi mostovi“ autora i voditelja mr. sc. Zorana Zekića.
Možemo zamisliti kakav bi svijet i društvo bili da svatko radi što hoće i da samo brine o svojoj slobodi. Međutim moramo brinuti i o tuđim pravima i slobodama. Moja sloboda ne smije ugrožavati slobodu druge osobe. Moj čin i moralno djelovanje je uvjetovano i tuđom slobodom i djelovanjem, pa i onda kada drugi čini zlo, ja to ne bi trebao jer svatko odgovara za svoj čin i djelovanje. U romanu „Zločin i kazna“ od ruskog pisca F.M. Dostojevskog se govori kako je Raskonljikov ubio ženu. Za to zlodjelo ga nije teretila policija ili sud. Međutim, uz svoju djevojku Sonju, proradila mu je savjest pa je sam otišao na policiju i prijavio taj zločin. Jednostavno ga je progonio sud vlastite savjesti. Kažu da je upravo taj sud vlastite svijesti i najgori jer mi sebe najbolje poznajem i tu smo samo mi i tužitelj, i porota, i sudac i osuđenik. Nema nikakvih maski ili manipulacija.
U Starom zavjetu je zoran primjer ili slika braće Ezava i Jakova. Po židovskoj tradiciji stariji sin Ezav je trebao primiti očev blagoslov. Međutim, majka Rebeka je više voljela mlađeg sina Jakova i na prijevaru je savjetovala Jakova kako da od starog oca Izaka dobije očeve blagoslov i nasljedstvo. To je primjer kako ne treba raditi. Roditelji ne smiju praviti razliku među djecom i na takav način širiti sjeme zla među braćom. Umalo nije pala mrtva glava. I danas jako puno parnica na sudovima se vodi oko mrginja ili međa, zemlje ili imovine. Jako puno braće i sestara je na sudu oko male parcele ili puta, smokve u međi ili pola metra zemlje. To je loše i tu treba više kršćanske ljubavi i pravednosti.
Katekizam Katoličke crkve (1704-1706): „Ljudska osoba dionik je svjetla i sile božanskog Duha. Razumom je sposobna shvatiti red stvari što ga je uspostavio Stvoritelj. Voljom je sama po sebi sposobna usmjeriti se prema svom istinskom dobru. Vlastito savršenstvo nalazi u tome da traži i ljubi istinu i dobro. Po svojoj duši i duhovnim moćima, razumu i volji, čovjek je odabran slobodom, iznimnim znakom slike Božje. Svojim razumom čovjek prepoznaje glas Boga koji ga uvijek poziva kako bi činio dobro, a izbjegavao zlo. Svatko je dužan slijediti taj zakon koji odzvanja u savjesti i svoje ispunjenje nalazi u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Provođenje moralnog života dokazuje dostojanstvo osobe.“
Svaki čovjek je moralni subjekt a nikako moralni objekt. U drugom čovjeku moramo gledati osobu sa svim pravima i slobodama. Svojim djelom ne smijem preko drugoga ostvarivati svoj uspjeh ili napredak bilo u karijeri ili životu. Svaki čovjek je moralno odgovoran jer ima svoju savjest, koja mu govori što je dobro a što zlo. Savjest moramo slušati prije samog čina kao u maloj tako i velikoj stvari. Kasno je kasno, naknadno nas progoni sud vlastite savjesti, ali treba poslušati savjest ranije kada nas upozori, jer kasnije može biti, i najčešće je kasno. Teški zločini kao što je ubojstvo ima nenaknadivu štetu i nikada više ne možemo popraviti kada učinimo tako težak zločin. Mrtvoga se ne može vratiti u žive.
