U dirljivoj atmosferi promocije kolekcionarskog albuma „Moj identitet“, posvećenog stoljetnoj povijesti HŠK Zrinjski Mostar, Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače ponovno je postao mjesto gdje se povijest ne samo oživljava već i proživljava. Među velikim brojem eksponata, dresova, fotografija i suvenira, posebnu pažnju privukla je jedna priča, ona o prvom dresu HŠK Zrinjski u kolekciji Severina Zovke, dresu koji nosi broj 21 i čiju priču utjelovljuje legendarni Ivan Ćubela – Ćubi.
Godina je bila 2004. Mostar je još uvijek nosio tragove rata, a u jednom od kafića ispod Mostarke, kao i mnogo puta prije, sjedili su i razgovarali Ivan Ćubela – Ćubi i Severin Zovko. Tema su, naravno, bili Zrinjski, sport, aktualna zbivanja, ali i nescrpn tema kad je Zovko u pitanju ona o dresovima. Kada je Severin spomenuo da u svojoj tada već zavidnoj zbirci različitih klupskih dresova nema nijedan dres HŠK Zrinjskog, Ćubi – sportski novinar, entuzijast i jedan od ključnih ljudi obnove kluba pogledao ga je i rekao: „Sačekaj, idem do stadiona, donijet ću ti plemićki dres.“ Vratio se s dresom HŠK Zrinjskog s brojem 21. Upravo taj dres postao je prvi u danas impresivnoj kolekciji Severina Zovke, koja broji više od 120 autentičnih primjeraka, a večeras je simbolično zauzimao središnje mjesto na izložbi – kao most između prošlih i budućih generacija navijača HŠK Zrinjski.
Ivan Ćubela – Ćubi rođen je 1964. godine u Mostaru, gdje je cijeli život posvetio sportskom novinarstvu i istinskom dokumentiranju hercegovačke sportske scene. Bio je bard mostarskog sportskog novinarstva, odmjeren, objektivan, ali duboko emotivno vezan za Zrinjski. U vremenu kada su informacije bile oskudne, Ćubi je bilježio sve od utakmica najmlađih do seniorskih susreta, u svim sportovima. Njegova nazočnost bila je konstanta, ako se igralo pod Bijelim Brijegom, Ćubi je bio tamo.
Njegova uloga u obnovi HŠK Zrinjskog nakon 1992. bila je ključna. Nije bio samo promatrač povijesti on ju je stvarao. Zajedno s pokojnim Miroslavom Kordićem Micanom, obilazio je podrume, tavane i obiteljske arhive u potrazi za zaboravljenim fotografijama i dokumentima. Taj trud pretočen je u prvu i jedinu monografiju o Zrinjskom, objavljenu 1993. godine projekt koji je Ćubi nosio na svojim leđima, i u koji je utkao vlastiti život i strast.
Nažalost, rat je odnio i veliki dio njegove neprocjenjive privatne arhive – desetljeća bilješki, izrezaka, zapisnika i statistika koje je prikupljao još od srednjoškolskih dana. No njegov duh nije uništen. Naprotiv, večeras je ponovno zaživio, kroz promociju albuma „Moj identitet“, kroz dres s brojem 21, i kroz svaku priču koju su večeras ispričali prijatelji, kolekcionari, novinari i navijači voljenoga kluba.
Odlaskom Ćubija Mostar nije izgubio samo novinara izgubio je kroničara duha, promicatelja istine, čovjeka koji je znao što znači pripadati. Danas, u vremenu kada se istina često podređuje senzaciji, Ćubijevo poštenje i predanost blistaju još jače. Nije bio čovjek velikih riječi, ali je njegova pisana riječ bila dublja i trajnija od mnogih govora, o čemu svjedoče novinski članci koje potpisuje I.Ć.
Večerašnju sportsko povijesno zbivanje nije bilo samo promocija albuma bilo je to tihi spomenik jednoj životnoj misiji. Ćubi živi dalje – u pričama koje je ispisao, u dresovima koje je darovao, u baštini koju je ostavio.
