Gotovo svake godine u ljetnom razdoblju pojedini krajevi, osobito mediteranskoga ali i drugih dijelova Hercegovine u većoj su ili manjoj mjeri izloženi požarima, vatrenoj stihiji u kojoj stradavaju obiteljske kuće, gospodarstva, proizvodni pogoni, a nažalost – i sami ljudi. Uzroci požara su različiti, od onih prouzročenih ljudskom nepažnjom, nemarom, do namjerno podmetnutih. Bilo je tako već i u prvoj polovici ljeta 2022. godine. No, kako su medijske kuće i sami medijski djelatnici izvještavali o takvim događajima i na koji su način pokušali uistinu biti sredstvo pravilnoga izvješćivanja javnosti?
Naime, svaka se kriza i uopće opasnost temelje na zbivanjima u javnosti koje se, prema funkcionalističkoj teoriji razmjene informacija i kriznih poruka, mogu instrumentalizirati te svjesno ili nesvjesno usmjeravati u željenom ili neželjenom pravcu prema ciljanoj javnosti. Upravljanje kriznom komunikacijom u kriznim stanjima jest upravo komunikološko-psihodinamički model prenošenja poruka građanima i institucijama o mogućim i nastalim kriznim opasnostima kao što su požari, a što dolazi iznenada, nenajavljeno, podmuklo i s mogućim katastrofalnim posljedicama.[1]
Kako bismo mogli govoriti o kriznom komuniciranju, potrebno je prvo pojasniti što je kriza i kada nastupa. Postoji, naime, više definicija krize, no svim definicijama je zajedničko da je opisuju kao pojavu koja nastupa iznenadno i vrlo često ima negativne učinke. Tako možemo reći kako je kriza „intenzivna pojava s potencijalno negativnim ishodom koja utječe na organizaciju ili cijelu industriju, kao i na njihove javnosti, proizvode, usluge ili ugled“.[2] Također, određeni autori smatraju kako se na krizu ne može potpuno utjecati, kao i da ne možemo znati ishod krize.[3] Međutim, možemo izdvojiti tri karakteristike krize koje su ključne u svim definicijama, a to su: neočekivanost krize, uzrokovanje štete i potreba komuniciranja.[4] Dakle, možemo zaključiti da je kriza stanje koje nije uobičajeno i očekivano te sa sobom donosi opasnosti i nepredvidiva stanja. Osim više definicija, postoji i nekoliko različitih vrsta kriza, od kriza koje su uzrokovane vanjskim čimbenicima na koje se ne može utjecati do kriza uzrokovanih unutarnjim čimbenicima unutar države ili neke organizacije.[5]
Kako je kriza pojava koja nastupa iznenadno, potrebno je uvijek imati pripravan plan što i kako raditi ako do nje dođe. Krizno komuniciranje može se definirati kao komuniciranje koje se odvija ne samo tijekom, nego i prije i nakon krize, između države ili organizacije koja je zahvaćena krizom i javnosti. Kako bi krizno komuniciranje bilo što uspješnije, izdvajaju se četiri ključna elementa koja valja poštivati u komuniciranju u krizi, a to su sposobnost uspostavljanja empatičnog odnosa prema javnosti, potom kompetentnost i vjerodostojnost komunikatora, iskrenost i transparentnost u procesu davanja informacija, kao i dostupnost komunikatora.[6] Iz navedenih elemenata možemo zaključiti kako se međusobno nadopunjuju te predstavljaju temelj komuniciranja u kriznim situacijama. Ciljanoj javnosti je posebno važno da je osoba koja komunicira u krizi stručnjak koji zna o čemu govori, ali i da je to što govori istinito. Također, vrlo je bitno da je komunikator osoba koja ima sposobnost lijepog izražavanja koje je blisko i lako razumljivo ljudima.
U ovom radu želi se istražiti na koji način su o posljednjim događajima vezanim uz požare u Hercegovini izvještavali domaći mediji u prvim danima pojave vatrene stihije koja je zahvatila ponajprije Blidinje, kao i dijelove općina Konjic, Čitluk, Čapljina, Ljubuški… Bilo je očekivati da će se u tom vremenu naša javnost pravodobno obavijestiti o svim bitnim elementima tragičnih događaja. Međutim, ponekad se s pravom čini da prve medijske obavijesti o ovakvim događajima ne nastoje utvrditi istinu, nego su usmjerene isključivo na senzacionalizam, prozivanje, a osim toga i podizanje političkih tenzija, što se pokazalo i u ovoj situaciji.
Naime, u izvješćima vezanim uz požar u parku prirode Blidinje, N1 televizija je kao prvu vijest plasirala da će požar gasiti helikopter Helikopterskog servisa Republike Srpske i kanader Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, dok se na samom kraju navodi da je vatrena stihija uništila 160 hektara i da je požarišna linija duga više od dva kilometra.[7] Istodobnu je obavijest prenio, stavivši u prvi dio vijest vezanu uz helikopter RS-a i kanader HRZ-a, i portal Indeks.hr, s tim što je ovaj hrvatski internetski portal donio i vijest o stanju na terenu: “Gasitelji su na izmaku snaga, a tijekom dana upućen je poziv za angažiranjem novih dragovoljaca koji bi se uključili u gašenje. Gasitelji su uglavnom angažirani kako bi spriječili širenje vatrene stihije prema vikend-naseljima i u Masnoj luci, gdje se nalazi i poznata franjevačka crkva.”[8] Vijest s nešto više informacija, u ovom slučaju proturječnih, o nemilim događajima donio je u isto vrijeme Tportal, prenoseći vijest da gasitelji “nisu uspjeli ugasiti požar koji je zahvatio golemo područje koje je teško pristupačno i ne se može gasiti sa zemlje”, dodavši odmah potom izjavu šefa Civilne zaštite Županije zapadnohercegovačke Drage Martinovića da su gasitelji “zaustavili širenje vatre”.[9]
Aljazeera je, izvještavajući o požarima u Hercegovini, u prvi plan stavila vijest prema kojoj ne bi došlo do ovolikog širenja požarišta da Bosna i Hercegovina ima svoje kanadere, zanemarujući pritom javnost izvijestiti o stvarnom stanju na terenu.[10]
Portal Bljesak.info, uz donošenje svježih fotografija s gašenja požara na području Parka prirode Blidinje i konjičkoga kraja, kao i detaljna izvješćivanja o stanju na terenu, na kraju ipak upozorava, ali ne kao senzacionalnu vijest, da “unatoč prošlogodišnjim ambicioznim najavama kupovine dva air-traktora i dva helikoptera, i ove požarne sezone Hercegovina će ostati uskraćena za pomoć iz zraka”.[11]
Dnevnik 3 Federalne TV u nedjelju, 24. srpnja 2022., u izvješću o stanju s gašenjem požara na Blidinju, ne spominjući detalje o gašenju, kao ni ranije sudjelovanje helikoptera RS-a i kanadera HRZ-a, kao prvu vijest navodi da je stavljanje požara pod kontrolu postignuto zahvaljujući angažiranju Oružanih snaga BiH.[12]
Naprijed opisani dojmovi iskazuju sumnju da je upravo u tome razdoblju bilo premalo informacija, a one koje su i doprle do javnosti bile su oprečne, nepotpune, ponekad krive, tendenciozne. Upravo zahvaljujući tome, možda svjesno ili nesvjesno, uobličilo se javno mišljenje koje je po tko zna koji put iskazalo sumnju u nedjelotvornost sustava, ovaj put sustava zaštite od požara.
Premda se sve više kod novinara naglašava kategorija “pošteno informiranje”, sve kao da se događa prema modelu deduktivne jednosmjerne diseminacije informacija. Drugim riječima, kao relativno suvislo nizanje informacija radi obavještavanja javnosti, kojem je uvijek svrha da javnost navede, uvjeri i pokrene u vezi s nekom ili nečijom idejom. Novinarstvo je stoga u ovoj situaciji trebalo izaći iz područja tek običnoga izvješćivanja i posredovanja informacija i ući u područje gdje postaje metoda sustavnog istraživanja i izvješćivanja. Istodobno, poneki novinarski komentari, što smo imali prigodu vidjeti, idu korak dalje, pa u svojim navodima, i prije bilo kakvih izvješćivanja o stvarnom stanju i mogućim posljedicama po ljudske živote, cjelokupnu situaciju politiziraju, odnosno skreću pozornost javnosti sa stvarnih zbivanja na dnevnopolitičke interese onih u čijoj službi zapravo i rade. Ovakvo političko novinarstvo uvjerava i navodi publiku što i kako misliti. Takav pristup nije u duhu eksplorativne paradigme novinarstva, koja nalaže ne samo istraživanje pojave, nego odgovorno i argumentirano komuniciranje s javnošću. Suvremeno novinarstvo, kao metoda sustavnog istraživanja, trebala bi obavještavati, a time i na pravi način osvještavati javnost kojoj je usmjerena.
[1] M. Plenković, “Krizno komuniciranje”, u: Media, culture and public relations, br. 6, Zagreb, 2015., str. 113-114
[2] D. Jugo, Menadžment kriznog komuniciranja, Zagreb, 2017., str. 20.
[3] Z. Tomić, J. Sapunar, “Krizno komuniciranje”, u: Hum, br. 1, Mostar, 2006., str. 299.
[4] D. Jugo, Menadžment kriznog komuniciranja, str. 22-23.
[5] Z. Tomić, J. Sapunar, “Krizno komuniciranje”, str. 301.
[6] M. Mihalinčić, Upravljanje krizama i komuniciranje, Velika Gorica, 2018., str. 28.
[7] https://ba.n1info.com/vijesti/helikopter-rs-a-i-hrvatski-kanader-gase-pozar-u-hercegovini/ (preuzeto: 23. 7. 2022.)
[8] https://www.index.hr/vijesti/clanak/zbog-vjetra-i-visokih-temperatura-opet-aktiviran-pozar-u-hercegovini/2382022.aspx (preuzeto: 23. 7. 2022.)
[9] https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/podignut-jos-jedan-kanader-vjetar-razbuktao-pozar-u-hercegovini-foto-20220722 (preuzeto: 22. 7. 2022.)
[10] https://balkans.aljazeera.net/videos/2022/7/19/vatrogasci-da-bih-ima-svoje-kanadere-ne-bi-doslo-do-ovolikog-sirenja-pozarista (preuzeto: 22. 7. 2022.)
[11] https://bljesak.info/vijesti/flash/obilaze-se%20pozarista-na-podrucju–citluka-i-dalje-gori-kod-konjica-i-na-blidinju/388706 (preuzeto: 23. 7. 2022.)
[12] Dnevnik 3 FTV, 24. 7. 2022.
Autor:Mario Matić
Foto: Vinko Ljubas
