Briga za opće dobro

Mostar, 4. travnja. 2024. godine.

Čovjek kao pojedinac mora biti usmjeren prema drugome i misliti na „opće dobro“ a ne samo na sebe. Ukoliko svi mislimo samo na sebe, društvo će nestati i prestati će davati onu jednu sigurnosti i kolektivnu svijest. Moramo ulagati u opće dobro. To je skup vrijednosti koje pogoduju što povoljnijem razvitku pojedinca i zajednice. Ne uključuje samo materijalna dobra kao što su teritorij, rudna bogatstva, prometnice, industriju nego i ustanove, škole, sveučilišta, bolnice, institute, te i ovaj radio Mostarska panorama, kulturna dobra i civilizacijske vrijednosti. Ovaj pojam „opće dobro“ donosi jednu ravnotežu između osobe i društva. U prošlosti je bilo slučajeva gdje je pojedinac bio nevažan i samo se gledalo kolektivitet, ali bilo je i kraljeva i pojedinaca koji su zbog svojih osobnih taština mijenjali cijela društvena uređenja i strukture. Sve te krajnosti je suvremenom svijetu izbalansirao ovaj pristup da je čovjek društveno biće i da mora djelovati na dobro zajednice. Zajedničko dobro nije nešto iz čega samo uzimam za sebe, nego je to nešto što ulažem i dajem svoj nezamjenljivi dio.

Nasuprot totalitarizmu imamo načelo supsidijarnosti da svi trebaju biti suodgovorni, podjela odgovornosti, svako na razini vlastite kompetencije. Želja je da se što više stanovništva i veći broj članova zajednice uključi i sudjeluje, u ostvarenju općeg dobra. Uzmimo primjerice opismenjavanje stanovništva. Zamislite da nitko ne želi djecu naučiti pisati, kako bi se prenijele spoznaje i kako bi društvo napredovali. Što da žene kaže da ne žele više rađati.

Kršćanstvo se u svojim temeljima zauzima za mir. Mir je temeljna vrijednost društva. Mir je prisutan u srcu svake normalne osobe. To je predragocjeno dobro. Mir je vrijednost koja se ne stječe jednom i zauvijek, nego ga se stalno treba graditi i na njemu raditi. Za izgradnju mira potrebna je čvrsta volja da se poštuje druge ljude, narodi i njegovo dostojanstvo. Simbol mira je bijela golubica.

Katekizam Katoličke crkve kaže: „Poštivanje i razvoj ljudskog života zahtjeva mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne može se svesti na osiguranje ravnoteže među suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne može postići bez zaštite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije među ljudima, bez poštivanja dostojanstva osobe i naroda, bez postojanog življenja bratstva. Mir je spokoj poretka. On je plod pravednosti i učinak ljubavi.“

Isus Krist nakon Uskrsnuća je došao među apostole i rekao „mir vama“. U crkvi pružamo ruku mira, ali nije se pružalo kratko u pandemiji, ali brzo je i to prošlo, sve prolazi. Hebrejski „Šalom“ znači mir, ali ne samo zemaljski nego i Božanski mir na zemlji. Biti pomiren s Bogom i sa ljudima i u konačnici sa samim sobom. Mir nalazimo u Bogu, i nema pravog mira bez Boga. To je dar Božji. U Starom zavjetu mir se veže uz pravdu. Islamska tradicija govori o miru kao jednom od Božjih imena. Mir dolazi od Boga i on je Božji dar i to besplatan dar.

Kristov mir je središnja tema evanđelja. Šaljući apostole propovijedati o Kraljevstvu Božjem nalaže im da svakoj kući u koju uđu navijeste mir. Isus Krist nam je donio mir i bez njega nema mira. Ipak, on donosi i podjelu, na dobre i loše, kao reče biblijski tekst „donosim razdjeljenje“ ili „mač“.

Mir je trajna aktivnost. Crkva se vazda zauzima za mir. Vidimo i koliko revno papa Franjo govori i poziva na mir. Osobno nudi svoje posredovanje i posjete ratnim područjima samo da se zaustavi rat i to da se zaustavi odmah i trenutačno. Crkva je i u doba Domovinskog rata bilo u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, jasno isticala i pozivala na mir i prestanak sukoba.

Sv. Agustin je jedan veliki kršćanski teolog i naučitelj iz 4 stoljeća. On govori o „pravednom ratu“. I postavlja se pitanje može li rat biti pravedan. Rat je sam po sebi zlo, ali može biti pravedan, ako ispuni neke kriterije. Naime, rat je pravedan ako je obrambeni, ako je u službi slobode pojedinca i društva a ne agresija i pljačka, te civili moraju biti zaštićeni, i patnje stanovništva uzrokovane ratom moraju biti manje od postojećih te na kraju mora postojati sigurnost  u pobjedu. U ratu civil, žene i djeca, te stari, bolesni i zarobljenici moraju biti pošteđeni, o čemu govori i Ženevska konvencija.

Moj stav je da je naš Domovinski rat bio pravedan, jer podliježe ovim kriterijima sv. Augustina:

1. Bio je obrambeni i branilo se svoje ognjište, a nije se išlo osvajati. Konkretno nije nitko iz Mostara išao napadati neke gradove u istočnoj Hercegovini ili u Crnu Goru ili Srbiju.
2. Bio je u službi slobode, i skidanja komunističkog jarma i ideologije koje nas je satirala pedesetak godina.
3. Civili su bili zaštićeni u danim mogućnostima i okolnostima ratnih crta koje su bile u naseljenim mjestima.
4. Kada se uzme broj poginulih i nestalih na Križnom putu i Blajburgu ali i drugim stratištima, daleko manje ljudi je patilo i poginulo u Domovinskom ratu nego od komunističkih zločina. Pa i sama činjenica da je pobijeno više od 600 svećenika i časnih sestara, jasno to dokazuje.
5. Sigurnost u pobjedu je možda „najklimaviji“ argument u smislu da je JNA u to doba bila zbilja jaka sila, četvrta arima u Europi. Međutim, povijesno gledano, koliko su Hrvati ugnjetavani zadnjih petsto godina, a i ranije su ratovali za tuđa kraljevstva i interese. Jednostavno se osjetila ta svehrvatska povezanost i želja za svojom Domovinom i obranom sebe, kao naroda i kao nacije sa svojim jezikom, kulturom i identitetom, u čem je važna bila i katolička vjera. Sigurnost u pobjedu je bila plod vjere, nade i ljubavi.

Poslušaj cijeli razgovor na službenom YouTube kanalu radija Mostarska panorama.

Urednica programa: Ana-Marija Dedić
Urednik emisije i voditelj: Zoran Zekić
Tonska realizacija: Ivan Raguž
Produkcija: Radio Mostarska panorama, Mostar, 4. travnja  2024. godine.
88, 1 FM-Radio koji Vas sluša!
STREAM : glasmostara.usermailchannel.com
https://www.facebook.com/mostarska.panorama/
https://www.instagram.com/mostarskapanorama_88.1_fm/