Na propast riječi iz
ove pjesme. Na zaborav
onog što kaže, kao dijete
mi drago, svaka od njih.
OGLAS
Iznad svega, na smrt oluja
nevidljivih, zbog kojih
rađaju se one, u meni.
Moram se naviknuti na to
prije nego dođe noć.
I tajna zora iza nje.
OGLAS
Veselko Koroman, akademik
