Prispodoba o Milosrdnom ocu, tema je 78. emisije iz religijske kulture „Živi mostovi“, urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića. Priča zorno kaže kako je otac imao dva sina, mlađi je uzeo svoj dio nasljedstva, otputovao i sve profućkao i potrošio. Ipak se pokajao i vratio te mu je otac sve oprostio. Stariji sin je ostao s ocem, ali nije bio spreman na oprost. Možemo reći da su u ovoj prispodobi oba sina izgubljena, jedan duhovno, drugi materijalno. Ne možeš samo gledati u materijalno. „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21.).
Prispodoba o Milosrdnom ocu kaže kako je otac imao dva sina. Mlađi je uzeo svoje blago ili dio očinstva i otputovao u daleku zemlju. Vrlo brzo sve potrošio i prokockao. Vjerojatno je otišao na bijelom konju, bio je bogat i iz višeg staleža. Mlad i zdrav, pun novaca i naočit. Biblijski tekst opisuje kako je sve potrošio na nemoral, na žene, gostionice, itd. Možda kao danas kada neki student ode studirati u drugi grad i umjesto da ode na fakultet ili knjižnicu da kupi knjige, on ode u kafić ili disko, te kaže „daj piće meni i svima“.
Nakon što je svega imao u izobilju, ostao je bez svega, i nije imao što jesti. Gdje su mu tada bili prijatelji koje je častio. Nije li tu se ponovno pokazala ona narodna mudrost: „Nesta para-nesta prijatelja“. Jeo je pored i sa svinja. Možete misliti kako je to zvučalo u ušima pobožnih Židova koji ne jedu svinjetinu, i koji je smatraju prljavom i nečistom. Na kraju je odlučio ustati i zatražiti oprost od oca te mu se vratiti. Kako ga je otac dočekao, je li ga udario, izbacio iz kuće, kritizirao što je došao poderanih haljina, neobrijana, neokupan, nikako nije ličio na čovjeka, ili što bi stariji rekli „iksana“, a kamo li sina gospode, jer u ono vrijeme prsten na ruci je bio znak gospodstva i ugleda. Nije svako tada mogao nositi prsten. Otac mu prvo vraća društveni status, jer kaže slugama brzo operite ga i okupajte te stavite mu prsten na ruku. Dovedite tele ugojeno i zakoljite da se pogostimo i proveselimo. Otac mu je oprostio i prigrlio ga, ali stariji sin, njegov brat na to nije gledao dobronaklono. Naprotiv, nije želio ga ni pogledati a kamo li pozdraviti. Želio je da se nikada nije ni vratio. Nije želio dobrodošlicu svome bratu. Očito je planirao sve što ima samo za sebe, i ono što je njegovo i što je očevo, a očito je jedva čekao da otac umre, iako je živ i svako malo gledao u daljinu i pitao se: „Ima li onog mog izgubljenog sina“? Nije bio spreman na novo dijeljenje zemlje i vinograda, jaradi i teladi te imanja. Prigovara ocu da mu nikada ni jare nije dao da se s prijateljima proveseli i pogosti. Pravo je pitanje, je li uopće imao prijatelja kada je bio ovako škrt i proračunat. Sve je gledao kroz marku i kilo mesa… Zar je vrijednost čovjek pala na par kila mesa, strašno.
Isus Krist nas uči: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21.) Ne smijemo samo misliti i živjeti za materijalna dobra. Jer kada krenemo s ovoga svijeta zacijelo materijalno nećemo ponijeti. Isus Krist nam je uzor kršćanske moralnosti. Ne zaboravimo da Isus pere noge učenicima. Svi smo sluge drugome i to moramo činiti iz ljubavi ako se želimo osloboditi oholosti i grijeha te jedino se tako možemo spasiti čista srca.
Na kraju, neki će reći da su svi izgubljeni, izgubljen mlađi sin, izgubljen otac, izgubljen stariji sin, ali ključno je pitanje jesam li ja izgubljen.
Ne mojom se mi izgubiti.
