Savjest je unutarnji glas koji nam govori što je dobro a što zlo, je i tema 74. emisije iz religijske kulture „Živi mostovi“ urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića. U stara vremena se govorilo da je savjest u srcu. Ona je središte čovjekove osobe i moralnog djelovanja. Svaki čovjek ima savjest samo nije u svakog dovoljno razvijena. Savjest je potrebno odgajati. Ona se odgaja tako što se ne kompromitira i ne ignorira. Ako je zanemarimo u malim stvarima, isto ćemo učiniti i kasnije u većim. Nitko nije „odmah“ postao ubojica, nego je činio puno malih i nedoličnih stvari ili grijeha.
Savjest je, kako rekosmo, unutarnji glas koji nam govori jesmo li nešto učinili ispravno i dobro ili neispravno, odnosno zlo. Svaki čovjek ima savjest, ali nije kod svakog razvijena i kod nekih je zatrpana drugim sadržajima. Možemo reći da je ona kao alarm koji se upali kad pomislimo na zlo. Savjest se javlja i tijekom samog čina i pokušava nas odvratiti od zle namjere. Nakon počinjenja lošeg djela slijedi progon suda vlastite savjesti.
Savjest u Svetom pismu i naučavanju Katoličke crkve je duboko religiozni pojam. U konkretnim okolnostima uvijek se govorilo da je savjest glas dobra koja nas odvaja od zla. Evanđelist Marko piše kako zlo može izaći iz ljudskog srca. „Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko,psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (MK 7, 21-23). U Evanđelju jasno se govori o grijesima koji mogu zaprljati čovjeka i savjest mora da ga zaustavi u grijehu.
Kažu da je sud vlastite savjesti najteži sud. Tu je čovjek pred zrcalom samoga sebe. On je i tužitelj i odvjetnik i sudac. Svako sebe najbolje poznaje i ne može ništa zatomiti ili zanijekati. Savjest se mora odgajati na način da se ne zavarava pravdanjima tipa „svi“ psuju pa i ja ću, „svi“ puše pa i ja ću, „svi“ griješe pa i ja ću,… Ukoliko u malim stvarima ignoriramo „alarm“ savjesti i u krupnim stvarima će također zakazati. Svakom čovjeku će kad-tad proraditi savjest za učinjeno zlo ukoliko je pri zdravoj pameti.
Mi kršćani trebamo stalo preispitivati savjest i popravljati devijacije i neprimjerene čine. Naglasak je na tome da spriječimo učiniti neko zlo i da ne dođe do suda ili progona vlastite savjesti.
