Vrijedne ruke koje su otimale krškom kraju kamen po kamen stvarale su predivne strukture i tako formirale naselja te cijele kamene krajolike iz kojih su izniknule mnoge europske kulture. Uvrštenje gradnje suhozida na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva izniman je korak prema očuvanju ove tradicije. Nemoguće je zaštititi sve suhozide, kamene objekte ili podzidane vinograde, ali pred nama je imperativ očuvanja znanja koja su se brusila stoljećima i njihova prijenosa na buduće generacije.
Umijeće suhozidne gradnje predstavila nam je predsjednica Udruge 4 Grada Dragodid Julia Bakota Švencbir.
Većina ljudi kad čuje riječ suhozid vjerojatno može točno zamisliti o čemu je riječ, velika je većina je u svome životu suhozide i vidjela, a neki su ih sigurno i gradili. Je li suhozid materijalno ili nematerijalno dobro?
On je i jedno i drugo. Sam suhozid i sve građevine građene suhozidnom vještinom su na neki način kulturno dobro. Nisu zaštićeni jer bi to bio izniman logistički pothvat. Svaka obnova bilo kojeg suhozida zahtijeva konzervatorsko odobrenje tako da je puno prikladnije bilo zaštititi umijeće suhozidne gradnje, samu tu vještinu i znanja vezana za to kako izgraditi neki suhozid, kako upotrijebiti kamen i isključivo kamen kako bi se oplemenili krajolici, izgradile neke konkretne svrsishodne građevine i slično.
Predstavite nam ukratko Udrugu 4 Grada Dragodid. Tko su članovi i otkud zanimanje za suhozide?
Naša udruga obuhvaća nekih 50-ak članova i puno više simpatizera koji su pronašli svoje zadovoljstvo ili u gradnji suhozida ili proučavanju suhozida. Različitih smo struka, interesa i životnih smjerova, ali tu smo se našli i ono što pokušavamo je što više u javnosti popularizirati suhozid. To radimo na različite načine: imamo edukativne radionice, studentske aktivnosti, rad s djecom, rad s nositeljima kulturnog dobra… To su obično starije osobe koje su u jednom trenutku u svojoj mladosti suhozid koristile zaista za preživljavanje. Imamo različite aktivnosti poput radionica, istražujemo kulturno dobro, popisujemo nove nositelje, radimo s njima u njihovim izvornim sredinama, imamo internetsku stranicu i pokušavamo doći do što više ljudi i objasniti što su suhozidi, zašto su važni i kako se bilo koji pojedinac može uključiti u njihovu zaštitu i/ili izgradnju. Naziv je udruga dobila po mjestu Dragodid na Visu odakle je sve krenulo i tamo se najrađe i vraćamo.
U kojim sve dijelovima Hrvatske imamo suhozide?
Gotovo svi otoci, obala, Dalmatinska zagora, Istra, Lika – to su područja u kojima je suhozid imao primarnu zadaću, a to je preživljavanje, a danas, ako pažljivije pogledamo, suhozid možemo pronaći i u fontani na Zrinjevcu.
Kako izgledaju radionice gradnje suhozida?
Ponekad ih naša udruga sama organizira ili nas lokalni organizator pozove da ih vodimo. Održavamo ih po cijeloj obali i otocima i svake godine je interes sve veći i od pojedinaca i od lokalne zajednice koja prepoznaje važnost povezivanja građana na ovaj način. S nama su u nominaciji bili Cipar, Francuska, Grčka, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska i u svim tim zemljama zaista je velik interes za suhozidne radionice tako da i mi sudjelujemo u nekim međunarodnim natjecanjima.(www.hkm.hr)
