U devetoj emisiji religijske kulture „Živi mostovi“, autora mr. sc. Zoran Zekić je promišljao o suvremenoj religioznosti i nekim njezinim pitanjima i traganjima.
U traganju za iskustvom svetog i novoj religioznosti neki nažalost odu u svijet sekti ili sljedbi. To su religijske zajednice koje slijede neku ideju ili vođu. Često su povezani sa kriminalnim radnjama i nije im cilj religiozni izričaj, nego financijska korist. Trenutačno je naviše sekti u Južnoj Americi, i mislimo da to nije slučajno, jer upravo tamo je najživlja katolička vjera. Često koriste sinkretizam iz drugih religija i populariziraju se kroz nešto novo. Tako je primjerice s jogom, koja nije izraz kršćanske duhovnosti i tradicije. Višesatno sjedenje prekriženih nogu i ruku te izgovaranje zuuuuzum, nije naša helenistička ili rimska misao i kulturni krug.
S grijehom nema šale, i nekakva joga ili tehnika meditacije ne može zamijeniti ispovijed i pokoru. Današnji čovjek je gladan Boga. Međutim izgubljen je prevelikom ponudi i želji za nečim novim i jedinstvenim. Traži nešto što na tom mjestu ne može naći.
Svi smo iskusili zlo. Bilo da nas je neko uvrijedio fizički ili psihički. Osjećali smo se loše i povrijeđeni. Postavlja se pitanje odakle zlo? Može li se zlo zaobići ili nikako ne doživjeti?! Razlikujem tri vrste zla: a) metafizičko zlo to je Sotona ili Đavao; b) fizičko zlo je ono koje međusobno činimo prilikom nanošenja ozljeda i fizičkim nasiljem te tučom i c) moralno zlo je ono koje pogađa i dušu i tijelo, to je primjerice silovanje, alkoholizam ili ovisnosti. Sa Sotonom će se Bog obračunati, i mi ne trebamo imati zablude da možemo pobijediti Sotonu. Trebamo ga izbjegavati. Kada je u pitanju fizičko zlo, jasno da ne trebamo širiti nasilje i bilo koji oblik zlostavljanja. Najteže je moralno zlo jer ono ostavlja trajne posljedice na dušu a i na tijelo. Tjelesne rane ponekad prije zacijele nego li one duševne. Čovjek najviše zla čini sam sebi, pa onda drugom čovjeku i samom Bogu.
Sv. Terezija je rekla „Bože, daj mi snage da promijenim ono što se može promijeniti, strpljivosti da podnosim ono što ne mogu promijeniti, i mudrosti da ovo dvoje razlikujem“. U životu ćemo imati brojne slučajevi kada ćemo morati zauzeti stav i donijeti odluku. Naravno da to nije lako i da tu treba dosta mudrosti da čovjek osjeti može li nešto pobijediti ili ne može. Ako ne možeš pobijediti, možeš samo to prihvatiti ili se povući, nema trećega. Mogući su kompromisi i oni su najbolji, ali za kompromis treba dvoje, ili dvije strane.
„Bože, daj mi snage da promijenim ono što se može promijeniti, strpljivosti da podnosim ono što ne mogu promijeniti, i mudrosti da to dvoje razlikujem“ (Sv. Terezija).
AUDIO: Mr. sc. Zoran Zekić
