U novije vrijeme je veliki problem izostanka učenika iz škole, i o tome je u sklopu tjedna psihologije govorila psihologinja iz Doma zdravlja Mostar dr. sc. Tea Vučina i članica Udruge psihologa i djelatnica u Centru za psihofizičke i govorne poteškoće
djece i adolescenata, ujedno je tema 54 emisije religijske kulture i društvenih pitanja
„Živi mostovi“, urednika i voditelja mr. sc. Zorana Zekića.
Djeca mogu biti pod stresom i zato mogu izostati jedan ili više dana iz škole, i često je
u pozadini neki strah. To može biti maltretiranje vršnjaka ili neke druge stresne situacije. Postoji i strah ili nelagoda od odgovaranja ili ispita, što je jedna pozitivna trema s kojom se treba nositi. Može se pojaviti i tužno stanje ili ljutnja, gdje ih roditelji natjeraju u školu i nakon toga svoje negativne emocije iskazuju u razredu.
„Separacijska anksioznost se može javiti i kod djece i odraslih. Problemi odvajanja i odlazak u školu ili na trening, ili da se druži s vršnjacima u dvorištu. Najčešće se to susreće na početku kada djeca kreću u školu ali može i kasnije. Kriterij za postavljanje
ove dijagnoze je ako odbija ići u školu ali i imaju noćne more, ili loše spavaju i to traje četiri tjedna“, istaknula je dr. Vučina.
Još je govorila o složenijim separacijskim anksioznostima, gdje su djeca bila jako privrženo roditeljima i boje ih se izgubiti, a tu je uglavnom najjači okidač smrt bliskih osoba.
Ključna je uloga roditelja da na vrijeme prepozna devijacije u ponašanju svoga djeteta kako u obitelji, tako i među vršnjacima ili u odnosu sa nastavnicima.
Problem je kada i roditelji, ali i djelatnici u školi ne prepoznaju ta vrsta ponašanja i kada dođe do kroničnih problema.
Kada je riječ o izostancima i problemima izostanaka s nastave posebice srednjoškolcima koji odlaze na kavu, ima slučajeva i kolovođa koji pritiskuju druge vršnjake da ih slijede. Sve to šteti psihosomatskom zdravlju mladih ali u konačnici i društvu općenito. Za one koji imaju kognitivnih problema, u zadnje vrijeme se
dodjeljuje asistent u nastavi, posebice za učenike koji imaju kvocijent inteligencije između 70 i 80, ali to treba na vrijeme prepoznati i djelovati.
Ima i slučajeva perfekcionizma, posebice učenika Gimnazije gdje je učenik uvijek bio odličan i uspješan, uvijek imali sve ocjene odličan, ali kada nisu naučili, lobiraju kod roditelja da ostanu taj dan kući, ako treba odgovarati neki predmet ili imati kontrolni.
To povlači i daljnje izostajanje ali i škola kada primijeti takvo ponašanje negoduje, posebice kolege iz razreda, i što ima za posljedicu zasićenje, pokazuje lošu organizaciju i na kraju može izazvati probleme u školi ali i u životu ili sutra na radnom mjestu.
