PRVA – Nikada ne prestati ići naprijed! Što god da se dogodilo, ma kako velika tragedija se dogodila, ma kako razočaranje bolno bilo, ma kako koraci teški, maleni i spori bili… – nikada prestati ići naprijed! Oni su, iako vraćajući se u svoje selo i ne dohvatajući smisao svega što se s Isusom dogodilo, ipak hodili naprijed u život. Nisu sjeli, plakali, okrivljavali… Hodili su. Uvijek mi valja ići naprijed. Život se nastavlja. Život ne smijem zaustaviti niti u trenutku ushita, niti u trenutku poraza.
DRUGA – Nikada se zatvoriti u svoj svijet, nego svoj život dijeliti s drugima. I s Isusom. Dvojica učenika na putu u Emaus su, hodeći, jedan s drugim dijelili svoju muku, zbunjenost, snove. A onda su s neprepoznatim Isusom ponovno sve pretresli. I slušali su kako Isus daje jedno drugačije tumačenje svoj onoj tragediji koju su doživjeli i koja je usporila njihove živote. Kada se zatvorim u svoj mali svijet, bilo radosti bilo tuge, ja sam tragičar. Kada se otvorim drugima, onome u koga imam povjerenje i koga prepoznajem prijateljem i iskrenim suputnikom, ja bivam ne samo rasterećen nego i obogaćen. Kada svoj život pričam Isusu i slušam njegovo tumačenje moga života, mogu ući u iskustvo srca koje gori – unatoč svemu!
