U jedanaestoj emisiji religijske kulture „Živi mostovi“, autora mr. sc. Zoran Zekić je promišljao o „Vjeri i razumu“ te koji su dokazi Božje opstojnosti.
Vjera se ne protivi razumu. Bog je stvorio čovjeka kao razumsko biće i shodno tome razum može, da spozna i poštuje Boga. Dokaze Božje opstojnosti možemo gledati kao teorijske i praktične. Teorijski se izučavaju u teleologiji a to je nauka o svrsi materijalnog svijeta. Teorijski možemo analizirati je li nešto „a priori“ (ono što dolazi prije) ili „aposteriori“ (ono što dolazi poslije). Međutim, svi mi iz prakse znamo da Bog postoji kroz različite životne situacije.
U javnosti neki žele istaknuti kao osnovni aksiom, da vjera i znanost ne mogu skupa, što je apsolutno netočno. Bog je stvorio čovjeka kao razumsko biće i shodno tome razum može, ma ne samo da može, nego je to jedini ispravan put, da spozna i poštuje Boga. To je jedino normalno i logično, a nije normalno da čovjek ne vjeruje u Boga.
Kada pogledamo nebo iznad nas i posebice u večernjim satima, i kada promislimo o veličini svemira i redu koji u njemu vlada, i na kraju nas kao planet zemlju i život na zemlji, više je nego jasno da se to nije moglo razviti sve „samo od sebe“. Jeli moguće da se išta dogodi samo od sebe, zar je moguće da učenik dobije peticu, a da ne uči!? Je li može dijete naučiti svirati klavir samo od sebe!? To su zablude. To što nešto ja osobno nisam vidio svojim očima, ili dodirnuo svojim prstom, ne znači da nema ili se nije dogodilo.
Kako ne bi krenuli putem praktičnog ateizma, trebamo nedjeljom i blagdanima ići na Svetu misu. Kada je u pitanju Misa, treba reći da veliki dio Europe ne ide nedjeljom i blagdanima na misu i zato se Europom širi duh nevjere i ateizma. Zapadna Europa je samo riječima katolička, a u biti je jako sekularizirana i nevjerna u Boga. To se najbolje vidi iz nekih istraživanja o posjeti sakramentima a posebice Svetoj misi. Upravo Misa je izvor kršćanskog života i sama „infuzija“ za duhovni život. Razvija se znanosti i pokušava nametnuti hipoteza kako znanost isključuje Boga, što jednostavno nije istina. Gradi se neki humanizam, a upravo čovjek je taj koji treba Boga.
Gdje se najbolje živi, u materijalnom svijetu a gdje duhovno, o tome bi se dalo razgovarati, ali treba isključiti osobnu percepciju dobra života. Nekome je dobar život samo dobra plaća, a normalno bi bilo da je dobar život jedno zadovoljstvo u duši, širina kruga prijatelja, položaj obitelji, i druge temeljne kršćanske vrijednosti.
Kada je u pitanju odnos vjere i razuma kao i Boga u svjedočanstvu vjere Starog zavjeta. Središnji događaj u povijesti Izraelskog naroda je izlazak iz egipatskog ropstva. Bog stvara Savez sa Izraelcima. Njime se uređuju međusobni odnosi. Jahve se obvezao štiti svoj narod a Izraelci da će mu biti vrijedni. Kanan je ta obećana zemlja gdje ide Mojsije. Ipak, nije ušao u tu obećanu zemlju zbog svoje grešnosti. Praotac vjere je Abraham i njemu je za vjernost Jahve obećao veliko potomstvo i blagoslov. U nekim trenutcima su Izraelci bili nevjerni, pa su uslijedile kazne i dolazili proroci kako bi ispravili narod i njegove vladare u krivom putu.
Stari zavjet je prepun događaja koji na slikovit i zoran način govore o velikoj vjeri pojedinaca ali i nevjeri preko koje Bog vodi svoj narod i plan spasenja. Bez obzira na ljudske pogreške i nesavršenosti, Bog pronalazi put ljubavi da sve to nadiđe i pokaže čovjeku kako treba postupiti. Da očituje svu svoju moć praštanja i ljubav. Nekada su to ljudi više vidjeli i cijenili a nekada su znali zanijekati. I danas je slično, kao i u stara vremena, ljudi ne vide dobro i Božji blagoslov, nego često traže neka čuda. Mnogi i pored svih tih čuda opet ne vjeruju ili se prave da nisu vidjeli.
Kada je u pitanju Novi zavjet, i Bog u svjedočanstvu vjere Novog zavjeta, Evanđelja prikazuju Isusa Krista kao pobožnog Židova. On se držao Mojsijevih zakona iz Starog zavjeta. Isus je nastupao ka rabi (učitelj). Tumači Stari zavjeta ali ga i nadograđuje Novim zavjetom. Isus naglašava važnost obraćenja grešnog čovjeka. U govoru na gori ističe vrijednost molitve, posta, praštanja milosrđa i ljubavi. Osam blaženstava su neka vrsta Isusove osobne iskaznice. Za nas ljude ovo je tvrd govor jer mi volimo bogatstvo, uživanje, itd… Teško nam je razumjeti „blago siromašnima“ ili „blago progonjenima“ itd.
Isus Krist se čest svojim sugovornicima obraćao u prispodobama. Prispodobe ili parabole su kratke i poučne priče koje na slikovit način pojašnjavaju vjeru. To su priče o vinogradaru, ribaru, sijaču, pastiru, talentima itd. Svatko ih može razumjeti bez obzira na stručnu spremu ili školovanje, a u tome i jeste draž vjere da se svima prezentira na jednostavan način. Nema elitizma ili povlaštenih, svi smo jedno.
AUDIO: Mr. sc. Zoran Zekić
